Toyota Yaris 1.4 D-4D

Auto je kupljen rabljen u autokući ALD automotive u Zagrebu, koja se bavi prodajom automobila oduzetih od leasinga ili iz flote pojedinih firmi. Ima servisnu knjižicu (bio je pod leasingom u Coca-Coli).
Razlog za kupnju je bila relativno povoljna cijena i potrošnja.

Položaj za volanom je kao povišen kao u monovolumenu a vozačevo sjedalo se podešava po visini dok se volan može namještati po dubini i visini. Namještanje nagiba naslona je malo komplicirano, pogotovo u vožnji. Stražnja se sjedala mogu klizati i namještati po nagibu, ili skroz preklopiti da se dobije ravna podnica. Sve u svemu, za auto te veličine ima zbilja puno mjesta a pretinaca samo u konzoli ima čak šest, plus držači za čaše u svim vratima i središnjem tunelu kao i džepovi na stražnjim sjedalima.

Instrumenti su smješteni na sredini što je prvih par minuta neobično, ali se lako naviknuti. Brzinomjer je kao i u starom Yarisu digitalan a brojke su napravljene u 3D efektu što je dosta zgodan detalj i dobro su čitljivi čak i po suncu. Jedini problem je "obrtaljka" koja malo kasni sa prikazom i kontrolne žaruljice koje se slabo vide na suncu. Nema mjerača temperature motora nego samo dvije kontrolke koje upozoravaju da li je motor prehladan ili previše zagrijan. Kontrole klime su malo nespretne, ali klima sama po sebi radi izvrsno.

Kako se radi o jačoj opremi Stella, radio čita MP3 i ima 6 zvučnika prihvatljivog zvuka a komande se nalaze na volanu. Po pitanju sigurnosti Yaris zbilja ima što za ponuditi, čak 7 zračnih jastuka, kontrolu kočenja u zavojima i upozorenje ako se ne zaveže pojas, koji zvuči kao da će se aktivirati bomba.

Motor je 1.4 sa 90 KS, do 100 ubrzava za 10.7 sekundi što je sasvim dovoljno za auto te klase a još bolja su međuubrzanja, pogotovo kada se prestiže. Općenito ne voli visoke okretaje jer prilično brzo ostaje bez snage a i bude preglasan što je jedna od boljki cijelog auta jer zvuk motora, vjetra i ovjesa nije pretjerano dobro izoliran u odnosu na druge aute te klase. Upravljač ima progresivan servo pa je pri nižim brzinama mekši dok pri višim postaje puno tvrđi i direktniji a kvačilo i mjenjač su dosta tvrdi za jedan gradski auto. Kako je diesel nešto teži od benzinca, ovjes je dodatno ukrućen do te mjere da auto zna biti dosta neudoban, pogotovo u gradu gdje zna skakati pri prelasku preko rupa. Na otvorenoj cesti je nešto bolje, ali se i dalje konstantno trese. Držanje ceste je u okvirima klase, iako se uz tako tvrd ovjes dosta naginje. Maksimalna brzina je oko 170, ali preko 130 postaje preglasan.

Općenito, diesel je neisplativ ako ne radite barem 10.000 godišnje, narušava udobnost i upravljivost, glasan je i dosta je skuplji u odnosu na benzinca.

Potrošnja po putnom računalu (90% gradske vožnje) je 5.7 dok na otvorenoj cesti se može spustiti na 4.5 l/100 km.

Toyote su poznate po pouzdanosti, do sada nije bilo kvarova iako se Yaris radi u Francuskoj i Turskoj.

Volan je presvučen kožom i vide se tragovi korištenja na gornjem dijelu dok je mjenjač sa srebrne prešao na žutu boju. Armatura je napravljena od tvrde plastike i za sada ne proizvodi nikakve zvukove, ali suvozač i putnici iza znaju čuti krckanje iz vrata, posljedica tvrdog ovjesa.